Vlasnici Dalmacije znaju da je ova velika pasmina pasa sklona raznim zdravstvenim problemima. Ako vlasnici primijete znakove upozorenja dovoljno rano, mogu poduzeti određene korake kako bi pomogli psu s degenerativnom mijelopatijom.
Što je degenerativna mijelopatija?
Degenerativna mijelopatija je poremećaj živčanog sustava zbog kojeg pas općenito gubi upotrebu stražnjih nogu. Mielinske ovojnice koje štite pseću moždinu psa postupno će se pogoršavati, ometajući signale između mozga i stražnjih nogu. Ako mozak ne može uspješno komunicirati sa stražnjim nogama, pas će osjetiti slabljenje stražnjih kvadrata i na kraju može izgubiti sposobnost hodanja. Stanje je uobičajeno kod njemačkih ovčara, irskih setera, retrivera iz zaljeva Chesapeake, velških korgija i Dalmatinaca.
Znakovi degenerativne mijelopatije
Simptomi degenerativne mijelopatije obično pogađaju pse starije od 9 godina. Rani znakovi mogu uključivati lagano klimavanje, povlačenje šapa po tlu ili prelazak stražnjih nogu tijekom hodanja, umjesto da ih držite paralelno. Stražnje noge postupno će postajati sve slabije, a pas na kraju možda neće moći izdržati svoju težinu u hodu. U vrlo uznapredovalim fazama pas može izgubiti kontrolu nad mokraćnim mjehurom i crijevima, a možda neće moći i njegove prednje noge.
Zašto ovaj poremećaj pogađa Dalmatince?
Činjenica da je degenerativna mijelopatija najrasprostranjenija u određenih pasmina sugerira da postoji genetska komponenta. Pasmine pasa iz slične loze mogu dijeliti određene genske mutacije, što može objasniti zašto nekoliko većih pasmina pasa ima veće stope degenerativne mijelopatije od manjih pasa. Nedavno istraživanje Sveučilišta Kalifornija u Davisu omogućilo je istraživačima bolje razumijevanje i prevalencije i izvora određenih genetskih poremećaja. Nadamo se da će ovo dovesti do bolje prevencije i liječenja u budućnosti.
Kako se brinuti za Dalmatinca s degenerativnom mijelopatijom
Ako se kvaliteta života Dalmatinca previše smanji zbog degenerativne mijelopatije, možda je vrijeme da razgovarate sa svojim veterinarom o uspavanju psa. Međutim, pokazalo se da neki psi u ranijim fazama ovog stanja imaju koristi od uređaja za fizikalnu terapiju i pokretljivost poput psećih invalidskih kolica. Količina tjelovježbe koju pas dobiva nije dokazano važan faktor u degenerativnoj mijelopatiji. Izvođenje psa u šetnju moglo bi biti dobro za cjelokupno zdravlje, ali to neće nužno poboljšati ovo stanje živčanog sustava.
